Kvaliteta života kod pacijenata nakon moždanog udara

Sažetak

SAŽETAK

UVOD: Unatoč napretku medicinske struke u liječenju i rehabilitaciji pacijenata nakon moždanog udara, kvaliteta života istih i dalje je na nezavidnim razinama. Iako je liječenjem pacijentu produžen život, njegov povratak u radnu sredinu iziskuje prvenstveno kvalitetnu zdravstvenu njegu, stručno i vješto medicinsko osoblje i dakako, velike materijalne resurse uložene u proces ponovnog osposobljavanja pacijenta za rad i doprinos zajednici. Značaj medicinske sestre u cjelokupnom procesu zbrinjavanja pacijenta je velik, ali se sve veći naglasak usmjerava na prevenciju nastanka moždanog udara zbog visokog mortaliteta, snižene kvalitete života i posljedica koje ostaju nakon liječenja.

CILJ: Cilj ovog članka bio je istražiti razinu kvalitete života kod pacijenata nakon moždanog udara te utvrditi važnost medicinske sestre u preventivnim, javno zdravstvenim programima, zbrinjavanju i rehabilitaciji pacijenta.

METODE: Pretraživana je PubMed baza s ciljem pronalaska odgovarajućih studija i članaka objavljenih u razdoblju unazad 5 godina. Ključne riječi: moždani udar, kvaliteta života, sestrinska skrb, rehabilitacija.

REZULTATI: Tijekom pretraživanja baze pronađeno je 35 članaka od kojih je, prema kriterijima uključenja (ključne riječi, datum publiciranja od 2011.godine do 2016.godine, članci na hrvatskom i engleskom jeziku), za ovo istraživanje korišteno - 10. Relevantni podaci iz korištene literature ukazuju na potrebu ulaganja resursa u prevenciju nastanka moždanog udara, edukaciju i osbosobljavanje medicinskih sestara za pružanje zdravstvene njege, ali i emocionalne podrške pacijentu i njegovoj obitelji s obzirom na posljedice bolesti.

ZAKLJUčAK: Nove smjernice u zbrinjavanju pacijenata nakon moždanog udara kao ishod imaju smanjenje negativnih posljedica te daju prostor za usavršavanje medicinskih sestara i pružanje najkvalitetnije zdravstvene njege usmjerene na pacijenta. Iako su materijalni resursi ograničeni, kroz potencijal medicinskih sestara kao motivatora i edukatora ostvaruju se bolji rezultati u ponovnom osposobljavanju pacijenata. Pri tome pažnja je usmjerena na suradnju s pacijentom i njegovom obitelji za koju su osim znanja i vještina u praksi, iznimno važne i dobre komunikacijske vještine.