Sustavi samoprocjene i procjene rada pojedinca u zdravstvu

Petra Burić, Rahela Orlandini

Sažetak


Rad u zdravstvenom sektoru pripada uslužnoj djelatnosti, te je njegovo procjenjivanje puno složenije i kompleksnije u odnosu na klasične proizvodne sektore. Konačni učinak zdravstvene usluge prema korisnicima rezultat je multidisciplinarnog pristupa koji uključuje rad više pojedinaca, i to onih koji vrše temeljnu zdravstvenu, kao i onih koji obavljaju popratne uslužne djelatnosti u zdravstvu.

Ocjene radnog učinka su ključne za efektivno poslovanje i evaluaciju zaposlenika. One pomažu razvoju individualnosti, poboljšanju djelovanja organizacije i poslovnog planiranja. Da bi procjena rada opravdala svoju primjenu, ona nužno moraudovoljiti zahtjevima valjanosti, vjernosti i objektivnosti.

Proces ocjenjivanja pruža osnovu za razvoj i motivaciju, tako da bi organizacije trebale njegovati osjećaj da opetovana ocjenjivanja predstavljaju pozitivne mogućnosti, u vidu poboljšanja vlastog rada pojedinca i sustava u cjelosti.

Rad svakog zaposlenika uglavnom može biti bolji, ali biti bolji znači dobro poznavati sadašnje stanje, anticipirati želje i htijenja s obzirom na mogućnosti (kreirati ciljeve), te osmisliti putove koji vode do cilja. Sustav samoprocjene rada pojedinca u zdravstvu provodi svakodnevno svaki zaposlenik vodeći se po osobnom nahođenju, etici i moralu koristeći prethodno stečena znanja, metode i vještine, nastojeći usavršavati svoj rad.


Ključne riječi


Samoprocjena rada pojedinca; procjen arada pojedinca; metode za samoprocjenu rada; sustavi procjene rada u zdravstvu

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja