Vjerodostojne činjenice o prvom medicinsko-entomološkom laboratoriju i introdukciji Gambusia holbrooki u Hrvatsku

Autor(i)

  • Josip Bakić

Sažetak

 Na području jadranske Hrvatske znakovit je nadnevak 1. rujna 1922. kada se uz trud prof. dr. P. MŠ±hlensa iz Bernhard-Nocht Instituta za tropske bolesti u Hamburgu, te uz svesrdnu pomoć "Rockefellerove fondacije" osniva u Trogiru Institut za proučavanje i suzbijanje malarije" - kasnije Institut za malariju. Voditelj ovog Instituta bio je dr. Andrija Sfarčić. Odlukom Higijenskog odjeljenja Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine SHS Institut dobiva naziv Higijenski zavod Trogir-Split (1928.), a postojeće higijenske ustanove u Splitu spajaju se sa Zavodom u jednu cjelinu i čine njegova odjeljenja. Područje odgovornosti Instituta za malariju protezalo se je na sustav niza antimalaričnih stanica u slijedećim sredinama Južne Hrvatske: Rab i Pag (kasnije prelaze u nadležnost DNZ u Sušaku), Nin, Novigrad, Obrovac, Benkovac, Biograd, Knin, Drniš, Oklaj, Skradin, Š ibenik, Muć, Sinj, Split, Trogir, Makarska, Vrgorac, Gradac, Opuzen, Metković, Imotski, Kotor, srednjodalmatinski otoci (22 stanice sa 25 liječnika i 44 zdravstvena pomoćnika). Van jadranske Hrvatske područje odgovornosti pokrivalo je dio Bosne (Mostar, Sajković, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Bugojno, Š iroki Brijeg, Prozor, Konjic, Stolac, Tuzla, Banja Luka), te Crna Gora (Podgorica, Ulcinj, Zogaj).   Sve antimalarične stanice u stručnom i administrativnom pogledu bile su podređene Institutu u Trogiru. Potrebito je istaći da se je tadašnji personal Instituta u punom pogonu sastojao od 28 djelatnika: 1 liječnik, malariolog (voditelj); 1 liječnik (pomoćnik voditelja); 1 oficijal; 1 kancelista; 1 nadstojnica, 1 vratar-služitelj, 1 šofer-mašinista za električnu rasvjetu, 2 dezinfektora, 19 liječničkih pomoćnica (pomoćno stručno osoblje s jednogodišnjim tečajem iz malariologije završenim u Trogiru).

Downloads

Objavljeno

2006-04-07

Broj časopisa

Rubrika

Stručni radovi