Epistemologija promocije zdravlja

Sažetak

U vremenu nesmiljene dominacije klinički i patogenetski usmjerene medicinske znanosti nad sveukupnom medicinskom praksom, koncept promocije zdravlja obećavao je medicinskoj struci krupnu, revolucionarnu, višeslojnu i dalekosežnu, paradigmatsku promjenu. Bez prizvuka kritike ili žaljenja, mogli bismo reći da je u višedesetljetnoj povijesti teorije promocije zdravlja ta promjena za kliničke struke ostala neopravdano periferna – što je sudbina koju dijele mnogi genijalni izumi i inovacije: oni čekaju svoje vrijeme preživljavajući u srcima i mašti entuzijasta i zanesenjaka.

Kao što je uglavnom poznato, radi se o teorijski iznimno saturiranom i kompleksnom konstruktu, i upravo stoga promocija zdravlja koncept je kojeg zdravstveni profesionalci mogu razumijevati vrlo različito. Gledište koje smo željeli ponuditi u ovome radu jest pokušaj fundamentalnog razmatranja konstrukta promocije zdravlja, iz okvira teorije znanja - epistemologije. Osnovu za ovakvo razmatranje pružila nam je dobro utemeljena (i uobičajena) praksa razumijevanja obiteljske terapije, ali i područja zaštite mentalnog zdravlja općenito, iz okvira alternativnih, kritičkih, odnosno postmodernih epistemologija.

Beziznimno je svaki zdravstveni profesionalac, s izuzetkom ponekih eksperata u području sestrinstva, odgojen u implicitno objektivističkoj tradiciji razumijevanja znanosti i njezina odnosa prema istini i znanju, s modernističkim vjerovanjem u znanstveno otkrivanje apsolutnih, međusobno koherentnih, objektivnih i o opserveru-istraživaču neovisnih istina. Uz određeno pojednostavljenje, objektivistička znanost kompleksnim pojavama pristupa uz značajan stupanj trivijalizacije. Do konca dvadesetog stoljeća, međutim, uzraslo je razumijevanje da su brojne pojave i procesi koje znanost nastoji spoznati suštinski netrivijalne, i da je za njihovo razumijevanje potencijalno uputno razvijati tzv. epistemologije netrivijalnosti, tj. koncepcije znanja koje proizvodnju znanja i spoznavanje svijeta razumiju (vrlo pojednostavljeno rečeno) kao proces socijalne konstrukcije. No, zanimljivo je da su profesionalci u praksi, primjerice u kliničkoj praksi mentalnoga zdravlja, ali i u području javnog zdravstva, razvijali s godinama iskustva, na sasvim implicitan način, «tajno » i privatno razumijevanje ove kompleksnosti. Tek u skorije vrijeme akademska znanost (i, nešto kasnije, i klinička struka psihijatrije) otpočela je izgrađivati eksplicitni konceptualni sustav za kritičko i alternativno razumijevanje našega odnosa prema kompleksnosti.

U radu ćemo u najkraćim crtama prikazati neke od obrisa i dosega primjene alternativnog razumijevanja znanja na koncept promocije zdravlja te ukazati na dobrobiti razmatranja eksplicitne epistemologije promocije zdravlja, uz kratak prikaz refleksije epistemologije promocije zdravlja na etiku javnog zdravstva.