Procjena i praćenje psihosocijalnih potreba u liječenju osoba sa šećernom bolešću

Dea Ajduković, Mirjana Pibernik Okanović

Sažetak


Suvremena istraživanja i intervencije vezane uz psihološke i psihosocijalne činitelje u šećernoj bolesti usmjerila su se u dva područja [1]. Prvi smjer istraživanja i djelovanja tiče se povezanosti psihosocijalnih čimbenika sa zdravstvenim ishodima liječenja šećerne bolesti. S druge strane, psihosocijalnu dobrobit se promatra kao vrijedan ishod liječenja sam po sebi. 
Psihosocijalni čimbenici utječu na zdravstvene ishode bolesti, jer djeluju na uspješnost pojedinca u svim aspektima samozbrinjavanja šećerne bolesti. Pritom valja imati na umu da je veza između psihosocijalnih činitelja i zdravstvenih ishoda bolesti dinamička. S jedne strane, psihosocijalni resursi kojima raspolaže osoba oboljela od šećerne bolesti će pozitivno ili negativno djelovati na njezinu dobrobit. Oni će time posredno dovoditi i do boljeg ili slabijeg samozbrinjavanja, što će uvjetovati poželjne ili štetne zdravstvene ishode. S druge strane, poželjni zdravstveni ishodi će povećavati psihosocijalnu dobrobit, čime će doprinositi održavanju poželjnih obrazaca ponašanja samozbrinjavanja i očuvanju dobrog zdravstvenog stanja. Nepoželjni zdravstveni ishodi će otežavati daljnje pokušaje samozbrinjavanja i negativno djelovati na dobrobit pojedinca, čime će postizanje boljih zdravstvenih ishoda biti teže. Ovo je perspektiva koja je često od primarne važnosti medicinskom osoblju koje se bavi liječenjem osoba sa šećernom bolešću.


Psihosocijalna dobrobit kao važan samostalni ishod skrbi za oboljele veže se uz činjenicu da šećerna bolest pogoduje razvoju različith psiholoških i psihosocijalnih smetnji i tegoba. Prevalencija depresije među osobama sa šećernom bolešću iznosi oko 20%, što je oko tri puta učestalije nego u općoj populaciji [2], a procjenjuje se da oko 40% osoba sa šećernom bolešću doživljava smetnje raspoloženja različitog intenziteta. Pritom oko dvije trećine depresivnih poremećaja kod dijabetičara ostaje neprepoznato i neliječeno. S druge strane, život sa šećernom bolešću u sličnoj mjeri povećava i vjerojatnost razvoja anksioznih poremećaja i klinički značajno povišene anksioznosti [3]. Konačno, osobe sa šećernom bolešću, a osobito mlađe ženske osobe, sklonije su razvoju poremećaja prehrane, kao i poremećenim obrascima hranjenja koji ne zadovoljavaju pune dijagnostičke kriterije [4].

 

Ključne riječi


šećerna bolest; psihosocijalna procjena; smjernice

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja