"Naš Jožek"-razgovor s Josipom Lehkecom-dugogodišnjim terepeutom u klubu liječenih alkoholičara i dobitnikom nagrade "Zrinski"

Diana Uvodić-Đurić, Rajko Sanjković, Antun Hlatki

Sažetak





Zdravlje u Međimurskoj županiji

"Naš Jožek"-razgovor s Josipom Lehkecom-dugogodišnjim terepeutom u klubu liječenih alkoholičara i dobitnikom nagrade "Zrinski"
Diana Uvodić-Đurić, Rajko Sanjković, Antun Hlatki

Savez klubova liječenih alkoholičara Međimurja

Strpljiv, samozatajan te izuzetno stručan u svom radu, a uz to primjeran u svom privatnom obiteljskom okruženju, svojim  životom i radom uvijek pruža pozitivan primjer  mlađim kolegama te je neiscrpan izvor informacija i savjeta. Tako bih vam u nekoliko riječi najkraće mogla predstaviti svog sugovornika.
Razgovaram s gospodinom Josipom Lehkecom umirovljenim socijalnim radnikom i dugogodišnjim terapeutom (stručnim djelatnikom) u klubu liječenih alkoholičara «Dr Mato Golubić» Čakovec. Sjedimo na terasi jednog čakovečkog kafića i pijuckamo kavicu, iznad nas cerada s ogromnom reklamom neke pivovare. « Da, ne bi to tako smjeli reklamirati, zato našim apstinentima nije lako» započinje naš ugodni razgovor moj sugovornik. Poznajem ga dugi niz godina, još iz perioda dok sam s njim kao terenskim socijalnim radnikom surađivala kao mlada liječnica u Prelogu. Uvijek me oduševljavalo to s kolikom je jednostavnošću pristupao svakom čovjeku i s koliko iskrenom vjerom da se uvijek može naći neko rješenje i pomoći da bude bolje.
Svojom stručnošću, ali i ljudskom toplinom i razumijevanjem za probleme  ljudi nižeg socijalnog statusa i onih pogođenih bolešću i drugim ljudskim tragedijama, ostao je zapamćen u mnogim domovima i obiteljima kao osoba koja je uvijek u okvirima svojih profesionalnih kompetencija, ali i izvan njih,  bila spremna pružiti ne samo materijalnu, nego i savjetodavnu i svu drugu vrstu potrebne pomoći.
Neposredan je povod našem razgovoru nagrada "Zrinski", najviša županijska nagrada za postignuća na nekom polju djelovanja koju je dobio kao dugogodišnji stručni djelatnik u klubu liječenih alkoholičara. Ove se godine navršava 35 godina njegovog rada u klubu liječenih alkoholičara čime se može pohvaliti malo koji stručni djelatnik u Hrvatskoj.


Zanimljivoje slušati kad priča o sebi i svom životnom putu:
"Rođeni sam Čakovčanac, Putjančan, tu sam se rodil, na Putjanama, 1935. godine. Nakon završene osnovne škole, malo sam se tražio, nije bilo lako izabrati zanimanje, a trebalo je i raditi, a onda sam 1959. završio bolničarsku školu i zaposlio se u bolnici, na odjelu kirurgije, pa ORL. Ma to vam je negda sve skupa bilo, jedan odjel u starom Feštetiću.
Onda sam završio uz rad srednju medicinsku školu pa sam se upisao na studij socijalnog rada i završio. Od 1977. do penzije, 23 godine sam radio kao socijalni radnik na Centru za socijalnu skrb u Čakovcu."


Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja