Uvođenje inovacija u javno zdravstvo i zdravstvenu zaštitu

Dončo Donev

Sažetak


Sažetak Zaključaka seminara „Salzburg Global Seminar“

Nakon pažljivog praćenja prezentacija i rasprava na seminaru „Zdravstvo i zdravstvena zaštita“, serije III, sjednice 481 održanog od 25. rujna do 1. listopada  2011. godine u Salzburgu pod naslovom „Inovacije za bolje provođenje zdravstvene skrbi:  bolje prekogranično učenje, pametnija adaptacija i usvajanje“, želio bih prikazati neke glavne točke i poruke te pojednostavljeni sažetak mojih Zaključaka.

Svi ključni elementi za inovacije u javnom zdravlju i zdravstvenoj skrbi prevedeni su u formulu, s abecednim i matematičkim simbolima, a koja je dostupna na Salzburg Global Seminar web- stranicama   http://www.salzburgglobal. org/mediafiles/MEDIA63719.pdf

Reforme zdravstvenog sustava i uvođenje inovacija u njihovu organizaciju i provođenje često je vrlo sofisticiran i težak proces, jer su zdravstveni sustavi najsloženijih sustavi u društvu i, u isto vrijeme, vrlo otporni na promjene. Zdravstveni sustavi, u provođenju zdravstvene zaštite općenito, strukturirani su u tri razine:  primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao prvoj razini i bazi piramide zdravstvenog sustava, te u sekundarnoj i tercijarnoj razini. Suvremena, pak, zdravstvena zaštita, u skladu s konceptom strategije „Zdravlje za sve“ Svjetske zdravstvene organizacije i Deklaracije o primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz Alma Ate, je kompleksna i provodi se u tri oblika prevencije: primarna, sekundarna i tercijarna prevencija. Mjere primarne prevencije odnose se na zdrave osobe, kako bi se održale i unaprijedile pozitivne vrijednosti zdravlja i kvalitete života, te kako bi se spriječila pojava bolesti. Osim preventivne i zdravstveno promotivne aktivnosti zdravstvenog sektora, važno je i aktivno sudjelovanje ostalih relevantnih sektora, lokalne zajednice i pojedinaca. Taj zahtjev odgovornosti stanovništva i pojedinaca za zaštitu i promicanje zdravlja, koji ima najveći potencijal, često je težak i dugotrajan proces kojem je cilj promjena ponašanja pojedinaca radi izbjegavanja ili ublažavanja utjecaja djelovanja štetnih faktora rizika i prihvaćanja zdravih stilova života, kao i uključivanja zajednice i relevantnih sektora za zdravlje na aktivnom sudjelovanju u zaštiti zdravlja naroda i stvaranja zdravog okoliša. Sekundarna i tercijarna razina preventivnih mjera i usluga odnose se na bolesne osobe, njihovo rano otkrivanje i liječenje, rehabilitaciju i, gdje je to potrebno, potporu i palijativnu skrb.

Postoji stalna potreba i mogućnost uvođenja inovacija na svim razinama zdravstvene skrbi unutar zdravstvenog sustava, te na svim razinama prevencije u suvremenom konceptu zdravstvene zaštite, u cilju poboljšanja performansi zdravstvenog sustava s tendencijom povećanja učinkovitosti u rješavanju prioritetnih zdravstvenih problema i zadovoljavanja zdravstvenih potreba stanovništva, odnosno u potrazi za boljim rješenjima i učinkovitijim pristupima u zaštiti zdravlja naroda i provođenja zdravstvenih usluga.

Inovacije u javnom zdravlju i provođenju zdravstvenih usluga je dvofazni proces: one uključuju stvaranje inovacija, tj. jasan koncept, viziju, strategiju ili program za rješavanje nekih zdravstvenih problema, ili za povećanje pristupačnosti, kvalitete i učinkovitosti pružanja zdravstvenih usluga s jedne strane, i uspješnu provedbu inovacija u praksi s druge strane.

Da bi se stvorila ili proizvela inovacija, potrebno je da stručnjak ili skupina stručnjaka (radeći kao tim) imaju motivaciju na temelju etičkih principa za ljudske i društvene vrijednosti, profesionalnu kompetentnost i kreativnost.

Provedba ili uvođenje inovacija u praksu je često složen i težak proces s mnogo prepreka i otpora zdravstvenog sustava na promjene. Hrabrost je neophodna kako bi se započelo s provedbom. Potrebno je boriti se da se prevlada bilo koji unutarnji otpor zdravstvenog sustava i vanjskih prepreka promjenama. Drugi ključni element provedbe inovacija je koordinacija i upravljanje svih aktivnosti i sudionika. Za pravilnu primjenu inovacija u praksi je potrebno uspostaviti sustav za evaluaciju njegovih učinaka, uključujući kontinuirano praćenje aktivnosti i promjena. Na kraju, bitan dio provedbe inovacija u praksi je vidljivost, tj. učiniti rezultate vidljivima. Diseminacija postignutih rezultata, temeljem pisanja izvješća o provedbi i korištenjem masovnih medija, mora ići dalje od lokalne zajednice i usko zainteresiranih strana. Potrebno je objavljivanje rezultata, iskustava i naučenih lekcija u znanstvenim recenziranim časopisima s međunarodnom vidljivošću, da bi se postiglo prekogranično učenje, i rezultati i iskustva učinili dostupnima i korisnim za šire stručne i znanstvene zajednice.

Od sudionika je bitno osigurati podršku u obliku poticaja za stvaranje inovacija i razne druge vrste potpora (političke, financijske i druge) za provedbu inovacija u praksi.

 


Ključne riječi


inovacije; javno zdravstvo

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja