Edukacija o kroničnim nezaraznim bolestima

Ariana Vorko-Jović

Sažetak


Sredinom 20. stoljeća dolazi do velikih promjena u morbiditetu i mortalitetu u razvijenijim zemljama svijeta. O zaraznim bolestima se već uglavnom sve zna: uzročnici (krajem 19.st. Robert Koch i Louis Pasteur osnivaju granu medicine mikrobiologiju), specifična klinička slika, terapija (1928. god. Aleksandar Fleming otkriva penicilin) i prevencija; djeluje se na povišenje higijenskog standarda, upoznate su mjere suzbijanja pojave epidemije i započinje organizirano procjepljivanje populacije. Terapija postaje vrlo učinkovita otkrićem penicilina, potom i streptomicina, a zatim i antibiotika širokog spektra. S porastom životnog standarda i značajnim napretkom u medicini, većina nekad visoko smrtonosnih bolesti: kuga, pjegavac, variola, kolera, tuberkuloza, trbučni tifus i dr. postepeno nestaju ili se njihov morbiditet i mortalitet naglo smanjuju. Ljudski vijek postaje duži i mjesto vodećih uzroka smrti počinju zauzimati kronične nezarazne bolesti (knb):  kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti, maligne bolesti, nesreće, bolesti respiratornog sustava, bolesti probavnog sustava, bolesti endokrinog sustava (diabetes mellitus) itd. Na medicinskim fakultetima razvijenih zemalja od sredine prošlog stoljeća, u programe nastave se sve više uvode predmeti sa sadržajem iz knb; to se isto odnosi i na poslijediplomske studije i na medicinske specijalizacije.

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja