Biološki monitoring zraka

Renata Peternel

Sažetak


Zrak čija je kakvoća takva da može narušiti zdravlje, kakvoću življenja i/ili utjecati na bilo koju sastavnicu okoliša, smatra se onečišćenim. To se dešava kada se polutanti koji dospijevaju u zrak emisijom iz prirodnih izvora ili kao produkti ljudske djelatnosti (emisijom pri izgaranju goriva za pokretanje motornih vozila, fosilnih goriva kao što su ugljen i loživo ulje, iz velikih industrijskih postrojenja, toplana i spalionica) ne mogu dovoljno brzo iz zraka ukloniti ili razrijediti. Danas u svijetu postoje različite metode praćenja koncentracija polutanata u zraku i uglavnom se radi o instrumentalnim fizikalno-kemijskim mjerenjima. Kako bi se otišlo korak dalje u procjeni stanja zraka, u nekim zemljama EU počinje se uvoditi biološka metoda praćenja kakvoće zraka-biomonitoring. Kao metoda, biomonitoring se počeo primjenjivati prije više od 20 godina kada je dr. Jim Case pomoću lišajeva kvantificirao utjecaj SO2 koji se oslobađao iz topionioca i postrojenja za preradu prirodnog plina u zapadnoj Kanadi, no od tada metoda postaje nepravedno zanemarena.

Ključne riječi


kakvoća zraka; biomonitoring; bioindikatori; EuroBionet

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja