Sifilis kao rizik transfuzijskog liječenja (Syphilis as Risk of Transfusion Treating)

Vesna Polanda Lasica, Dolores Martinović, Dubravka Lovrić, Đorđina Lenz

Sažetak


Prenos zaraznih bolesti najveći je rizik transfuzijskog liječenja. Bakterijske, virusne i parazitarne bolesti mogu biti prenešene primjenom krvi, krvnih komponenti i derivata plazme.
Složen sastav i biološko porijeklo krvi razlog su brojnih postransfuzijskih reakcija koje se opažaju u 1 do 3 % transfundiranih bolesnika. Uvođenjem opravdanih indikacija u transfuzijsko liječenje, selekcija davatelja krvi, strogi propisi skladištenja i testiranje svake doze krvi ili plazme na HbsAg (hepatitis B), anti HCV (hepatitis C), HIV1/2 Ag-At (AIDS) i sifilis samo su neke od mjera koje se poduzimaju u prevenciji posttransfuzijskih bolesti. Osjetljivost i specifičnost dijagnostičkih testova koji se koriste u serološkim analizama jako su važni za sigurnost transfuzijskog liječenja. Prikazani su rezultati trogodišnje primjene ID-PaGIA sifilis testa u testiranju davatelja krvi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. ID-PaGIA sifilis test je brz, jednostavan, sa 98,86% specifičnosti i 100% osjetljivosti. Optimalan je u serološkoj dijagnostici i prevenciji rizika sifilisa kao posttransfuzijske bolesti.

Ključne riječi


sifilis, ID-PaGIA, specifičnost, osjetljivost, posttransfuzijska bolest

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja