6. prosinca 1991. godine (6th December 1991)

Autor(i)

  • Andro Vlahušić

Sažetak

Dan za koji se vrijedilo roditi. Dan koji dohodi jednom u životu,  dan koji ti pruža priliku vratiti mali dio zahvalnosti za sve ono što ti je Grad pružio: odrastanje, mladost, ljubav, znanje, ideale.  Bude me eksplozije, jedna pa onda detonacije u nizu. Pogledam na sat, 5 sati i 50 minuta. četnici i JNA počeli su bombardirati Grad ... neubičajeno rano. Obično počinju oko sedam ujutro kada ljudi odlaze na posao. Teško otvaram oči u hotelu Argentina, jer smo jutros do kasna slavili. Proslavljali smo uspješno završene razgovore koji su tri hrvatska ministra imala s Crnogorcima u Crnoj Gori. Rudolf, Kriste i Cifrić bili su dobro raspoloženi, zapjevali smo u hotelskome restoranu. Kako je bombardiranje postalo neuobičajeno dugo, Slobodan Lang se obukao i izišao iz sobe, te izašao van iz hotela. Dok sam ja sišao u predvorje, on je u rukama donio vrelu rasprsnutu minobacačku granatu. Ne geler, nego skoro cijelu rascvjetalu minobacačku granatu. Nije ga boljelo iako je dobio opekotine koje je imao nakon toga više dana.

Downloads

Objavljeno

2007-04-07

Broj časopisa

Rubrika

Osvrti