6. prosinca 1991. godine (6th December 1991)

Andro Vlahušić

Sažetak


Dan za koji se vrijedilo roditi. Dan koji dohodi jednom u životu, dan koji ti pruža priliku vratiti mali dio zahvalnosti za sve ono što ti je Grad pružio: odrastanje, mladost, ljubav, znanje, ideale. Bude me eksplozije, jedna pa onda detonacije u nizu. Pogledam na sat, 5 sati i 50 minuta. Četnici i JNA počeli su bombardirati Grad ... neubičajeno rano. Obično počinju oko sedam ujutro kada ljudi odlaze na posao. Teško otvaram oči u hotelu Argentina, jer smo jutros do kasna slavili. Proslavljali smo uspješno završene razgovore koji su tri hrvatska ministra imala s Crnogorcima u Crnoj Gori. Rudolf, Kriste i Cifrić bili su dobro raspoloženi, zapjevali smo u hotelskome restoranu. Kako je bombardiranje postalo neuobičajeno dugo, Slobodan Lang se obukao i izišao iz sobe, te izašao van iz hotela. Dok sam ja sišao u predvorje, on je u rukama donio vrelu rasprsnutu minobacačku granatu. Ne geler, nego skoro cijelu rascvjetalu minobacačku granatu. Nije ga boljelo iako je dobio opekotine koje je imao nakon toga više dana.

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja