Peludne alergije (Pollinic allergies)

Renata Peternel, Itana Bokan

Sažetak


Iako peludna zrnca čine samo mali udio ukupnog broja čestica u atmosferi, ona su najčešći uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava, te predstavljaju jedan od najsnažnijih prirodnih alergena današnjice. Procjenjuje se da u Hrvatskoj 7-10% općeg pučanstva boluje od alergijske hunjavice, a  3-5% od astme. Incidencija je još viša kod djece i mladeži. Klimatske promjene, posebice efekt staklenika tj. globalno zatopljenje koje je posljedica povećanih emisija ugljičnog dioksida u atmosferu u posljednjih 25 godina, utječu na rast biljaka i povećano stvaranje alergogenog peluda. Najveći je utjecaj povećanih emisija ugljičnog dioksida na povećanje produkcije peluda korovne biljke ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.), što je zabrinjavajući podatak s obzirom na to da je pelud ambrozije najalergogeniji pelud našeg podneblja i da se broj osoba alergičnih na tu vrstu peluda povećava svake sezone. Dokazano je i da lebdeće čestice manje od 10 μm prisutne u zagađenom zraku, koje većinom potječu od izgaranja dieselskih goriva, sudjeluju u prenošenju peludnih zrnaca duboko u dišne puteve služeći im kao nosači. No osim što prenose cijela peludna zrnca, one prenose i peludne alergene (granule veličine 0,5-2,5 μm) koji se nalaze u zraku nakon raspadanja peludnih zrnaca. Na taj se način sezona peludnih alergija produžuje na period kada u zraku više ne nalazimo peludna zrnca određene vrste. To posebno vrijedi za pelud trava (fam. Poaceae) koji je sklon raspadanju u određenim vremenskim uvjetima (kišno i olujno vrijeme) i na koji je alergično 90% osoba koje pate od alergija na pelud biljaka. Neke komponente zagađenog zraka, prvenstveno prizemni ozon, lebdeće čestice i sumporni dioksid, uzrokuju upalu dišnih puteva, što povećava propusnost te na taj način olakšava prodiranje peludnih zrnaca u mukoznu membranu i povećava interakciju istih sa stanicama imunološkog sustava. Ozon – najproučavanija komponenta zagađenja zraka - najčešće uzrokuje oštećenja epitela gornjih i donjih dišnih puteva, što je dokazano povećanim prisustvom eozinofila, neutrofila, mononuklearnih stanica, fibronektina, monocita, interleukina (IL-6, IL-8) i drugih komponenata u sluzi nosa, dušnika i pluća.

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja