Problem institucijskog "pokrivanja" djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj

Joško Sindik

Sažetak


Propozicije koje svaki predškolski program u Hrvatskoj mora nužno zadovoljiti su (1):  
• svjetski i državni temeljni zakoni (Konvencija o dječjim pravima, UN, iz 1989, Ustav Republike Hrvatske iz 1990);
• Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, iz 1997.;
• Nacionalni standardi o uvjetima provođenja programa predškolskog odgoja i  obrazovanja;
• prihvaćanje i provođenje odredbi Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske;
• verifikacija (odobrenje) za provođenje programa od strane nadležnih tijela Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, te kontinuirano vrednovanje programa, tijekom provedbe programa, koje provodi tim stručnjaka.

  Dokumenti koji propisuju programe sadrže sljedeće elemente: ciljeve, korisnike programa, organizacijske oblike provedbe programa, način financiranja, obrazovni i stručni nivo sudionika u provedbi programa, karakteristike prostornih uvjeta u  kojima se program provodi, načine kontinuiranog vrednovanja programa. Organizacijski oblici u kojima se provode predškolski programi su: dječji vrtići, igraonice, škole, radionice, tečajevi, klubovi.

  Dječji vrtići su institucije u kojima se u sklopu redovitog programa (cjelodnevno ili poludnevno) najpotpunije realizira sustavni program predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, i osnovni programski ciljevi su mu (2):
• ravnomjerna stimulacija cjelovitog djetetova psihosomatskog razvoja (dakle razvoja djeteta u svim područjima razvoja);
• prevencija pojavljivanja «posebnih razvojnih potreba» djeteta.

  Tri su osnovne vrste programa za predškolsku djecu u Hrvatskoj: sistematski (a), specijalizirani razvojni programi (b), interventni, kompenzacijski i rehabilitacijski programi (c). Više je oblika realizacije ove tri vrste programa. Sistematski programi imaju svrhu stimulirati psihosomatski razvoj djeteta u cjelini. Specijalizirani razvojni programi stimuliraju intenzivnije određena područja razvoja (ipak nastojeći stimulirati i ostala područja razvoja). Interventni, kompenzacijski i rehabilitacijski programi najznačajniji su za djecu s posebnim potrebama i nastoje osigurati utjecaj na posebno okruženje i zahtjeve koje su potrebni za razvoj takve djece. 


Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja