Antirabična zaštita u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju 2000.-2007.

Kruno Sokol, Kata Krešić, Ankica Ilić

Sažetak


Bjesnoća je jedna od najstarijih poznatih zoonoza. Radi se o virusnoj bolesti središnjeg živčanog sustava gdje do infekcije dolazi prilikom ugriza bijesne životinje. Bolest je prisutna u gotovo cijelom svijetu osim u nekoliko otočnih zemalja (Irska, Island, Japan, Novi Zeland). I dan danas predstavlja veliki svjetski javnozdravstveni problem posebno u ruralnim područjim Azije, Afrike i Latinske Amerike gdje godišnje, prema procjenama od bjesnoće umire preko 55 000 ljudi.
Razlikujemo silvatičnu bjesnoću kod koje su glavni izvor zaraze divlje životinje (lisica, vuk, jazavac, medvjed…) te urbanu bjesnoću kod koje su glavni čimbenici prijenosa domaće životinje (domaći pas i mačka). U pojedinim dijelovima svijeta vrlo važan izvor zaraze predstavljaju i šišmiši poglavito u Americi te u posljednje vrijeme i Australiji. Bilo koji sisavac može imati bjesnoću.
U Hrvatskoj je prvenstveno prisutan silvatični oblik bjesnoće i to na području cijele države osim na otocima.Glavni rezervoar čini lisica. Bjesnoća domaćih životinja je vrlo rijetka, posebno kod domaćih pasa s obzirom da je kod njih po Zakonu obvezno cijepljenje protiv bjesnoće.

Ključne riječi


Bjesnoća, epidemiologija, Vukovarsko-srijemska županija, antirabična zaštita, postekspozicijsko cijepljenje

Cijeli tekst:

PDF

##plugins.generic.referral.referrals##

  • ##plugins.generic.referral.all.empty##


Hrvatski časopis za javno zdravstvo, ISSN 1845-3082, Otvoreni pristup - autori zadržavaju autorsko pravo uz obavezu navođenja izvora u slučaju citiranja